Grad Omiš i njegovo šire područje karakterizira blaga mediteranska klimu s blagim i kišovitim zimama, te toplim i suhim ljetima s velikim brojem sunčanih sati godišnje. Područje prosječno godišnje dobiva 2700 sunčanih sati, što daje dnevni prosjek od 7.3 sati. Tijekom ljeta, područje Omiša prosječno prima 11,3 sunčanih sati dnevno, u proljeće 7,4 sati, u jesen 6,3 sati i u zimi 4,2 sata. Ova visoka učestalost sunčanog vremena utječe na relativno visoku prosječnu godišnju i prosječnu dnevnu temperaturu zraka. Prosječna godišnja temperatura zraka je 16,0 stupnjeva Celzijevih. Siječanj je u prosjeku najhladniji (7,7 stupnjeva Celzijevih), a srpanj je najtopliji (25,6 stupnjeva Celzijevih) mjesec u godini. Ova povoljna klima i tijek toplih morskih struja utječu na visoke temperature mora, s ljetnom prosječnom temperaturom od 22,6 stupnjeva Celzijevih, a prosječnom godišnjom od približno 17,5 stupnjeva Celzijevih.
Mikroklima grada Omiša u velikoj mjeri je pod utjecajem rijeke Cetine. Kroz kanjon rijeke Cetine dolazi konstantan priljev svježeg hladnog zraka iz zaleđa Omiša. Zahvaljujući tome, grad Omiš je uvijek nekoliko stupnjeva hladniji od susjednih mjesta, što je vrlo korisno u vrućim ljetnim noćima, ali ne toliko dobrodošlo tijekom zime, pogotovo kada puše bura. Samo nekoliko kilometara uzvodno od ušća rijeke Cetine, nalazi se područje potpuno drugačije klime, sa rosnim listopadnim šumama i zelenim livadama. Tijekom vrućih ljetnih dana, obale rijeke Cetine nude osvježenje i savršen bijeg od vrućine i pretrpanih plaža na obali. Omiška rivijera, zahvaljujući svom položaju ispod visokih obalnih planina, poznata je u Hrvatskoj po snazi sjeveroistočnog vjetra bure. To je osobito vrijedi za istočni dio Omiške rivijere (od Omiša do Piska), gdje je snaga vjetra dodatno pojačana planinom Biokovo. Zapadni dio rivijere (od Omiša do Podstrane) je dobro zaštićen od sjevernih vjetrova, a klima je puno toplija za vrijeme hladnih i vjetrovitih zimskih dana.
Lokalni i povremeni (sezonski) vjetrovi također pomažu u održavanju povoljne klime. Među njima, najviše se razlikuju vjetrovi "jugo" (jugoistočni vjetar) i "bura" (sjeveroistočni vjetar), koji pušu tijekom cijele godine, a osobito su naglašeni tijekom zime, kada je njihova bioklimatska aktivnost na vrhuncu. Učestalost ovih vjetrova je 35 do 55% godišnje. Jadransko more djeluje kao prirodni rezervoar relativno tople vode sa temperaturama od 10 do 26 stupnjeva Celzijevih, i ono je ujedno najvažniji čimbenik klime u širem području grada Omiša. U rano proljeće i ljeto, najučestaliji vjetar je "Maestral", koja ima važnu termoregulacijsku aktivnost, jer kao morski vjetar donosi toliko željenu svježinu. "Maestral" zamjenjuje noćni povjetarac sa sjevera ("Burin"), koji ljeti hladi pregrijano kopno. Nasuprot "Maestralu" puše"Levanat", svjež istočni vjetar koji na omiškeoj rivijeri puše samo u rijetkim prilikama, najčešće kao glasnik promjene vremena i dolazak "Juga". "Tramuntana" je jedan od najjačih vjetrova na Jadranu. To je hladan vjetar koji puše sa sjevera, obično nakon kiše ili oluje i općenito ukazuje na nestabilno vrijeme. To je vjetar u svom blažem obliku sličan "Maestralu", ali može puhati i mnogo jače, podižući velike valove, u bilo kojem razdoblju godine.
Oborine u ovom području također imaju mediteranske karakteristike. Ukupna prosječna količina oborina iznosi samo 809 mm godišnje, ali je ravnomjerno raspoređena, tako da je proljeće a pogotovo ljeto uglavnom suho, dok umjerena kiša pada u jesenskom i zimskom dijelu godine. Snijeg je iznimno rijetka pojava na obali. Što se tiče snijega zabilježene su slijedeće zanimljivosti: u siječnju 1510. snijeg je uz niske temperature na duže vrijeme prekrio otoke i obalu. Oštre zime zabilježene su 1709., 1782., 1788., 1806., 1929., 1941., i 1942., kada su niske temperature prouzročile značajne štete na nasadima maslina, smokava i zimskih usjeva. Snijeg je u zaleđu Omiša redovita pojava.
